Pages

Silve(r)strovo

31/12/2013

2013. je bila i više nego sretna i uspješna, sudeći po broju 13, očito mi je "lucky number".
Što sam sve dobila, gdje sam sve bila, koje sam sve uspjehe postigla neću pisati, uostalom hvalisanja nek trpe moji prijatelji...
Zagrebačko-osječko traženje sreće nije nađeno, ostalo je u pretincu lost and found. No, shvatila sam tko sreću traži neće ju naći u novim i skupocjenim stvarima, u dobrim jelima, u bezglavom trošenju i svemu što je kratkoročno... Zato sam se promijenila ja. Svako negativno razmišljanje zamijenila sam pozitivnim stavom: "Ja znam da će to biti dobro" i s dobrom starom :"Ja to mogu, ja to hoću, ja to želim, ja to znam". Promijenio se pesimizam na optimizam i kad sam se okrenula unazad i svi porazi su odjednom bili zasijani novim iskustvom, novom nadom... U tvrdnji da su svi optimisti samo loše informirani pesimisti shvatila sam da sam u slušanju toga zaboravila probati taj "optimizam začin" za život. Uopće nije laka zadaća promijeniti se od okorjelog pesimista do optimista. Popločila sam svoj život dobrim i iskrenim namjerama, u svemu što mi je bila prepreka na putu shvatila sam da je i hupser onaj dio koji uporni skijaši samo preskijaju.
Post je igranje instalacijom koju smo pronašli daleko od znatiželjnih pogleda. Marinov fotić (plus) nepoznata cvenokosa Bosanka (plus) travarica.
Što bi zadnji dan godine bio kada ga ne bih provela u novim čarapicama na mašne. Zima bi bila samo obična zima da ne uveseljavam sa svojim mašnicama po dobrom starom običaju i dosljednosti sebi. Volim likove iz bajke, meni su ove slike kao iz neke priče za djecu.Torba je naravno u centru pažnje...

Da zaključim priču, želim Vam svima sretnu i uspješnu novu godinu (normalno malim slovom, želim vam cijelu godinu sretnu i uspješnu, ne samo 1. siječnja). Začin za preživjeti nema nitko, zato samo optimizam u glavu. Znate onu dobru staru Jutromlatovu: "Preko crvenog ni za živu glavu".

P.s. Hvala svim curama koje su me u Osijeku prepoznale i dale mi dodatni motiv da ostanem dosljedna sebi :*












(Nosila sam: čižme, suknja i kaput-zara, torba-kling, čarape-calzedonia, majica-forever21)

Fotografije : Marin Franov 

Ormar i ja na facebooku

___

18/12/2013

__________________________________________________
Dan bez inspiracije za pisanje. 
Puno pričanja, premalo je ostalo u glavi za zapisati.
Previše stranica natipkanih izvještaja za fakultet. 
__________________________________________________
Prvo vezanje kose u rep na postu otkad imam novu boju kose.
Primjećujem baš glupe sitnice kod sebe i kod drugih.
Ponekad sasvim beznačajna stvar govori toliko puno. 
Volim tu svoju osobinu. Pruža mi bolji uvid u vlastitu intuiciju. 
__________________________________________________
Nisam danas doticala kutiju osjećaja. 
Dopustila sam si jednu ravnu liniju u ovom danu.
Ništa da me dotakne.
__________________________________________________
Jedan zeleni čaj jer dan ne bi bio isti. 
Ovaj puta obični, ali zato baš dobro društvo.
__________________________________________________
Ispod haljine slojevito natrpana odjeća.
Izgledam ko mali medo. 
__________________________________________________










(nosila sam :majica ispod haljine-forever 21, haljina,šal i gumica za kosu h&m,kaput benetton,torba accessorize, patike nike)
Ormar i ja na facebooku 

Servus in Wien oder Grüß Gott...

15/12/2013

Moja prva lekcija iz njemačkog zvala se Servus in Wien.
Obrađivali smo ju tri sata. Ja sam pod njemačkim uvijek ili spavala ili pomagala drugima.
Tekstovi su mi bili silno dosadni, ali sam slike uvijek gledala s oduševljenjem i nadala se da ću nekad otputovati u Beč. Dogodilo se to u prvom srednje.
Ovo mi je već drugi put da odlazim u Beč na advent.
No, nikada nisam bila u Prateru i na ovom putu mi je bio prvi zadatak otići u Prater, u horor kućicu, no nije radila, pa smo se provozali na Wiener Riesenrad-u :)
Popila sam nešto najfinije ikad, a to je Bratapfelpunsch.
Waldbeerpunsch mi je uvijek u sjećanju od prvog odlaska u Beč, znala sam da je to prvo čime ću se ugrijati kada bude hladno.
Beč je čaroban, 3 dana smo šetali po centru, prisjećala sam se gdje je što.
Moj njemački je i dalje sjajan, dovela sam nas svaki dan pozemnom do odredišta i  rješavala naručivanja.
Iako nam je trebalo 10 minuta od hotela, čuvali smo nožice za Mariahilferstrasse...
Ovaj put sam posvetila obilasku restorana, jedenju kolača, zabavi i shoppingu. Ujedno sam se prisjetila svih znamenitosti koje sam već prije obišla. Budući da samo imali malo vremena, odlučili smo ih iskoristiti za šetnju, razgledavanje, delicije, Christkindlmarkt...
Zadnji dan su me i čizmice nažuljale, znala sam kako je šegrtu Hlapiću kada je po svijetu hodao da razgazi čizmice. No, ja sam si zadnji dan bila primorana kupiti patike, a toliko su lijepe da mi nije bilo žao. Poslužit će za trening na koji krećem nagodinu (hahahha, nije šala, nagodinu je uskoro)...
Neke su se stvari posložile na mjesto prije ovog puta i napravila sam promjene i otputovala sretna.
Svaki dan jedan, dva punča na sajmu, puno smijeha, premali lift u hotelu, smrznute ručice, 6 zimskih kapa (moje su samo 3), zubato Sunce i austrijski programi prije spavanja (kulinarska natjecanja su napeta)...
Prater , bosanske kobasice i prodavač koji se pravi da ne razumije hrvatski :)
Jabuke u čokoladi, marcipan, božićne kuglice, sve što volim. Divno je....
Mozartkugle ne volim, Sachericu također, ali pojedem tortu, red je.
Ostale stvari možete vidjeti na instagramu : mare_osk
A sada sve to u slikama....

Christkindlmarkt Rathausplatz







Volksgarten








Josefsplatz 



 Ausseres Burgtor

Albertina


Michaelerplatz
Prater

Budući da nisam neki fan Sacherice, nisam ju jela iako smo otišli do hotela Sacher na kolače.
Najviše me se dojmio cheesecake u Aida slastičarnica za koju smo doznali od lokalnih ljudi i macaronsi, konačno vrijedni spomena. Shopping po Mariahilfer Straße i Kärtner Straße, a onda ručak u obližnjim restoranima i naravno torte...I Starbucks na svakih par metara...





Nosila sam (kaput, torba,čizme: zara, hlače:benetton, vesta: forever21, kapa: accessorize, šal karirani:zara, šal na točkice:h&m)

Ormar i ja na facebooku 

2. advent

08/12/2013

Vikend u Osijeku je uvijek sjajan.
Toplina maminog zagrljaja i miris svježih kolača.
Kave s prijateljima i gotovo...
Tako brzo prolazi. Tako dugo se očekuje.
Za 3 dana putujem u Beč na advent.
Zloupotrebljavam božićne ukrase još od početka jedanaestog mjeseca.
Nikad mi ne dosadi.
Ovaj post je jedan hladno predbožićni pravi brzinski.
Marinove slike, one petnaestominutne i trčanje unutra na čaj.
Njegova duga kosa iza objektiva i klik klik klik.
Ugodni razgovori uz bambus i kokice.
Dvije čaše i osmijeh ne skidam.
Kako je lijepo vratiti se u Osijek.
Gdje prijatelji uvijek nose puno srce i nasmijana lica.
Gdje obitelj tradicionalno nedjeljno ruča.
Gdje druga adventska svijeća gori na sred stola na vijencu kojeg sam sama napravila.
Zima je zagazila u Osijek, a ugrijala srce.

Mama u kombiju pjeva refren "Ma što sad ljubav, ma što sad ljubav ima s tim...", a ja po običaju umirem od smijeha i steže mi se oko srca jer moram ubrzo nazad u Zagreb...
Za tebe ću mama tražiti proljeće u snovima i misliti na tebe dok budem jela slatkiše...







P.s. Teglice koje vise s drveta su teglice za svijeće <3

(Nosila sam: kaput, torba, šal čizme: Zara, haljina Naf naf, najlonke reflections)
Fotografije : Marin Franov
Ormar i ja na facebooku