Pages

Suncokreti

27/07/2014

Ona je jučer dolazila, kasnila je ravno 3 minute, a na sveopće čuđenje ja sam došla 3 minute ranije. Njene štikle su ubrzano prolazile kroz prostoriju, a u pozadini je svirala pjesma Mr. Brightside od Killersa. Vidjela sam njen osmijeh koji je govorio lijepo te vidjeti i u zagrljaju sam opet osjetila onaj njen miris. Onaj koji me podsjetio na prvi srednje i nju s kojom sam dijelila klupu. Njen minival, moji zadnji trzaji rep muzike i prelaska na punk. Jedan sat hrvatskog na kojem sam zaspala i ostavila trag maskare na radnoj bilježnici i urlik profesorice Marijaaaa izvoli odgovarati. Ono što je bilo na kraju je za pretpostaviti. Skolčila je i mene i nju jer mi je ona rekla sjeti se, ponavljale smo to. I dan danas nakon puno godina i dalje si šapćemo na kavi naročito kada pričamo o nekim tajnama. Međutim, nedostajala nam je treća karika tog lanca. Ona radi, na moru, ništa nije isto bez nje. Njena kovrčava kosa i znate baš onaj zarazan smijeh, ma kako da vam opišem, onaj na koji se svi okolo isto nasmiju. E takav imaju obje. Kad je dan najšugaviji tu su Marija i Ana. Takav jedan dan je Marija zvana Mare (a kako bi mene razlikovale zovu me Marica) uspjela oraspoložiti. A Ani šaljemo malo osmjeha s kontinenta.
Danas sam bila na ručku u Baranji, a slike su nastale na putu kući :)











(Nosila sam : suknju. s.Oliver, majica Mango, torba Accessorize, cipele Zara, naočale Hugo Boss, ogrlica Sonja SN)


Ormar i ja na facebooku